Toskana. Tako blizu, a tako lijepa. Već godinama Anđela i ja planiramo posjetiti je, proputovati. Sad, kad imamo kuću na kotačima, dozrelo je vrijeme za to. Dočekati jesenske boje u Toskani. Napajati se remek-djelima renesanse. Opijati se ljepotom valovitih krajolika. Nazdravljati jasnoćom chiantija. Putovati. Putovati.
Nakon turneje po Hrvatskoj, a prije one po susjednim državama, Anđela i ja odlučili smo malo odmoriti od posla i otputovati našim kombijem-kamperom u Toskanu. Putem smo navratili u San Marino, simpatičnu mikrodržavu u Apeninima. Što iz znatiželje, to i zato da nakon dvije i pol godine bez dalekih putovanja dodam jednu novu državu na svoj popis. U novom blogu pišem o tome što mislim o raboti brojanja država koja ponekad prerasta u opsesiju „sakupljanja država“…
Mogli smo, umjesto o ljubavi ispitivati ljude o sreći. Htio sam napraviti portret čovječanstva, a za to mi je trebala jedna referentna točka koja je potencijalno univerzalna vrijednost. Mogla je to biti sreća, a ne ljubav. Odlučio sam se ipak za ljubav, jer slične globalne projekte o sreći su već radili mnogi. Osim toga, o sreći sam, za razliku od ljubavi, mislio da već podosta toga znam…
„Ova cura promijenila je moj stav prema homoseksualcima“, rekao mi je Boris Suhovski (49) u Vinkovcima, pokazujući mi na fotografiju Nazanin, lezbijke iz Irana koja je u intervjuu iskreno progovorila o svojim emocijama. “Čuj, ja sam ti dosta konzervativan, sa sela sam, što ću, kod nas se na takve ljude gleda kao na bolesne i nenormalne, pa sam i ja tako cijeli život gledao. Al sad kad sam u vašem filmu čuo i vidio nju – shvatio sam da sam da je to ok!“…
Otkad je film u opticaju, dobili smo nekoliko domaćih i jednu inozemnu filmsku kritiku. Uglavnom su pozitivne, no jedna stvar koja nam se umjereno zamjera je „egzotizacija“. U ovom blogu pišem što mislim o tome.
Turneja po Hrvatskoj bliži se kraju, ona po Srbiji i BiH se već debelo kuha, a kucnuo je krajnji čas i da počnemo planirati turneju po Europi, pa smo u jedan dan između Pakraca i Petrinje ugurali tradicionalni brainstorming KEK-a na otvorenom, a ovaj put smo za lokaciju odabrali genijalno Reciklirano imanje u Vukomeriću, gdje nas je ugostio dragi pokretač te priče – Matko Šišak. Imao sam neobičnu čast da sam prije 22 godine svjedočio činu začeća te prekrasne eko ideje koja je do danas izrasla u pravu eko utopiju.
Ovaj vikend imao sam čast i priliku da se na 24 sata pridružim Bruni Šimleši na njegovom humanitarnom hodanju od Istre do Prevlake, a pritom sam ga malo i upoznao, pa u ovom blogu pišem o njemu, o putovanjima s ciljem i raznim drugim nekim srodnim temama.
Odakle dolaze moje misli? Kamo odlaze? Koliko me misli određuju? Koliko sam njihov rob a koliko sam im gospodar? Ne znam, samo razmišljam na glas…
Trebalo nam je tri dana da uopće otpustimo nagomilani stres i umor i da se počnemo odmarati. A nigdje se ne uspijevamo tako kvalitetno odmoriti kao u našoj vali na Hvaru.
Otvorilo mi se dan i pol vremena između dvije projekcije na Braču gdje ljetuje moj prijatelj Toni s kojim rado kajakarim. Sjeli smo u kajake i otišli oko Šolte. To me podsjetilo koliko volim putovati kajakom po moru i trigeriralo neka morska razmišljanja…