Trebalo nam je tjedan dana i stotinu teških kilometara planine i džungle, da dođemo do teritorija pigmejskog plemena Yali – jednog od najtradicionalnijih u planinskom masivu Zapadne Papue, koja pripada Indoneziji.
Vratio sam se u Boliviju nakon dvije godine. Prošli put sam se dobro upoznao sa tom zemljom, posebno sa Nacionalnim Parkom Madidi, jednim od najvećih i najbogatijih prostranstava amazonske divljine. Ovaj put sam se vratio s namjerom da organiziram ekspediciju u njegov najskriveniji kutak i tamo pokušam pronaći jaguara – zagonetnog cara džungle kojeg je iznimno teško vidjeti u divljini.
Dok putujemo drndavim raspadnutim autobusom po grbavim zemljanim cestama Gvatemale, razmišljam o tome gdje se nalazim. Daleko u središtu Centralne amerike, civilizacija polako steže posljednju jezgru divljine.
Postoji li na ovome svijetu još uvijek potpuna, apsolutna divljina? Jesu li guste krošnje džungle uspjele do danas sakriti djeliće praiskonskog Raja?