Primjećujem da se u javnom prostoru sve više priča o mentalnom zdravlju. Sjajno je to! Tim više je potrebno pričati o tome, što modernost proizvodi više nijansi ugroza mentalnom zdravlju. Nisam stručnjak, pa ne želim javno dijeliti svoje mišljenje o tome, ali blog nije javan, pa si dozvoljavam u njemu malo razmišljati na glas…
Zimski boravak u Chamonixu pomalo mi već prerasta u tradiciju. Ove zime nešto kraće i skromnije od prošle, ali u drugom pogledu jače. Korak dalje. Novi nivo. Bolje skijanje. Jači alpinizam. Totalno kužim zašto se ljudi sličnih pogleda na planine i život doseljavaju ovdje. Ne bi mijenjao Zagreb ni za što na svijetu, ali mogao bih se lako zamisliti da provodim malo duže zime ovdje…
Završnica Chamonixa bila je vrlo uzbudljiva i korisna, prvi put sam penjao neke ozbiljne zimske smjerove: granit i led. Miks. Kao drugi u navezu, doduše, ali tako se uči i tako se pomiču granice. Spreman sam nešto lakše smjerove voditi kao prvi. Završio sam drugi stupanj zimskog alpinizma i instruktori su zaključili da sam spreman. A tako se i osjećam.
Govorništvo i pripovijedanje priča, jedna je od najstarijih ljudskih zanimacija. Milenijima naše evolucije, svaki dan smo sjedili oko vatre i pripovijedali priče jedni drugima. Putem od logorskih vatri do udobnih fotelja izgubili smo mnogo na ekspresivnosti samog govora, ali smo dobili na nekim drugim razinama. Primjerice: dobili smo multimediju. Moj je ultimativni cilj možda upravo uzeti najbolje od oba svijeta: izvući što više iz drevne vještine govorništva koja nam je uklesana u gene, i nadograditi to najnovijim dostignućima multimedije…“