Ležim u hemoku, čitam knjigu. U vali smo jedini ljudi. Pauci pletu svoje mreže. Gušteri zamiču repovima iz vidokruga. Cvrčci galame od ranoga jutra. Ribe elegantno migolje modrozelenim pličinama. Jara je, ali hladovina golemih borova je sigurno utočište…
“Nekad su se u Africi vodili ratovi i kršila ljudska prava zbog pohlepne utrke za iskorištavanjem mineralnih i fosilnih resursa, nafte, zlata, dijamanata, pa litija, kobalta… Danas je taj rat evoluirao i vodi se oko krvavog ugljika…”
U ovom blogu svečano objavljujem da ćemo za potrebe prikazivanja mog VR filma „Lovci-sakupljači“, u Zagrebu otvoriti Prvo hrvatsko VR doku-kino! Pored mog filma, prikazivat ćemo i najbolje svjetske VR dokumentarce! Članovima KEK-a ekskluzivno donosim više detalja i uvid u to kako idu pripreme, a oni će i prvi moći iskusiti čari jedne posve nove dimenzije storytellinga.
Lijepo je sjesti u Ljubu i zapaliti na put, ponovo. Makar jedan sasvim običan put: produženi vikend u lipnju na moru. Čini se kao da je bilo prije tri života, kad smo Anđela i ja živjeli u našem kombiju-kamperu, putovali po UK-u i pokušavali plasirati našu priču u svijet. A nije bilo prije tri života nego prije samo pola godine. Kako se u pola godine dogodi da je prošlo tri života, ne znam. Čudi me to, ali i tješi. Podsjeća me da je život zapravo jako dug…
Survival international je međunarodna udruga koja se bori za prava domorodačkih zajednica koje nemaju kapacitet boriti se sami za sebe. Izborili su jednu malu pobjedu i za Hadzabe i osigurali im pravnu zaštitu malog djela njihovog teritorija. Ali borba se nastavlja i dalje, i mi smo joj probali dati svoj mali doprinos…
!Ngo!nga i njegovi pajdaši čučali su u zoru oko vatre i pušili. Kao i svako jutro kad idu u lov, još napola sneni, nisu puno pričali, ali svatko je prtljao po svojim strijelama i provjeravao jesu li dobro izbalansirane, da se nisu slučajno od noćne vlage savile za dlaku. Kad je sunce izašlo i obasjalo ih, !Ngo!nga je zgrabio svoj luk i strijele u jednu ruku, naglo se ustao i krenuo prema istoku. Momci su krenuli za njim, a potom i čitava horda pasa. Hodali su kao i svaki put, šutke u koloni, ovaj put u smjeru izlazećeg sunca. Put koji su svojim žustrim koracima utabale generacije Hadzaba, spuštao se s uzvisine u prostranu nizinu koja je s tri strane bila omeđena brdima…
Izlet na Monte Rosu, drugi najveći masiv u Alpama, bio je jedan od najvažnijih proba za Himalaju. U ovom blogu pišem kako je bilo i kako napreduju pripreme za ekspediciju.
S dva prijatelja prošao sam novu feratu Dinaridi, i totalno sam oduševljen tim novim biserom u hrvatskim planinama. To je naša najveća i definitivno najspektakularnija ferata, koja, usudio bih se reći, zasigurno spada i među najbolje svjetske ferate. Ali treba biti jako oprezan, jer nije za svakoga. Zato svoje dojmove i doživljaj želim podijeliti sa svima.
Scena koja mi se ponajviše urezala u pamćenje kad sam prije deset godina prvi put podsjetio Hadzabe, dogodila se predzadnji dan našeg desetodnevnog boravka kod njih. Išli smo s njima po vodu do presušenog riječnog korita par stotina metara niže od kampa…
Jesu li im djeca počela ići u školu ili se i dalje odupiru tome? Uče li odrasli i dalje svoju djecu kako da u pijesku čitaju tragove divljači? Kako da komuniciraju sa pticama koje ih vode do meda? Kako da se u noći bez mjeseca orijentiraju kroz šipražje po zvijezdama? Kako da pale vatru bez upaljača i šibica?