1. Putevima Inka
Prva je noć u Cuscu. Sanjam katastrofu. Frenetične peruanske frule i nacerene ljame u ljubavnom plesu stvaraju bizarni vrtlog koji me usisava i vodi na sam kraj svijeta, za koji mi nešto u snu govori da nije daleko.
Prva je noć u Cuscu. Sanjam katastrofu. Frenetične peruanske frule i nacerene ljame u ljubavnom plesu stvaraju bizarni vrtlog koji me usisava i vodi na sam kraj svijeta, za koji mi nešto u snu govori da nije daleko.
Zima je u Peruu, na južnoj polutci, ali vrijeme nas odlično služi. Otkad smo došli u visoke Ande nismo vidjeli ni oblačka na nebu. Opojno plavetnilo neba još je dublje zbog rijetkog zraka na visinama.
Jedini smo ljudi u u lobiju hotela u Arequipi. Prilazi mi jedan Peruanac i kaže „Ja sam Miguel Zarate. Tražim planinare iz Hrvatske…“
„Saudade“ odgovorio je Yago kad smo ga pitali kakav je osjećaj kada završi veza s osobom koju si volio. Čekao sam tu riječ otkad smo došli u Brazil, a dobio sam je u zadnjem odgovoru, zadnjeg intervjua u Brazilu. Enrico ju je preveo kao nedostajanje, ali ona znači puno više. Ona je otvorila most potpune empatije prema Yagu, momku koji je nedavno prekinuo s Brunom, vatrenom Brazilkom koja je sjedila pored njega. Njih dvoje bili su prvi par koji nam je pristao govoriti o prekidu kroz koji su nedavno prošli. Tražili smo takav par još od Novog Zelanda. Našli smo ga, a gdje drugdje nego u Brazilu. Ovdje smo našli sve što smo tražili. Možda je saudade i ono što i ja osjećam sada kada odlazimo iz te zemlje koju sam zavolio iz dubine srca…
Postoji li bezuvjetna ljubav? Je li ona zaista moguća ili je to još jedan mit u koji odlučujemo vjerovati? Zašto nam trebaju mitovi i bajke? Gdje potražiti odgovore na ta pitanja? U Nairobiju? Zašto ne?…