Jedan intervju o vrlo rijetkoj i neuobičajenoj kombinaciji zaljubljenih ganjali smo mjesecima, i kad smo u zadnji čas pronašli odgovarajuće protagoniste u Kölnu, morali smo potegnuti do njih, iako nam nisu bili baš usput. No, itekako je vrijedilo, a naše malo putovanje dobilo je odličnu završnicu…
Sloboda je uvjetna. Slobodu treba osvojiti. Malo gdje toliko slobodno pišem kao u blogu. Blog je moj prostor slobode. Često taj prostor koristim da bih iskomunicirao neku problematiku o kojoj razmišljam, da bi pomicao granice, istraživao zakutke svijesti… Trudim se uvijek biti pozitivan, ali ponekad bih se radije požalio papiru. Jesam li tada slobodan? Ili baš naprotiv?
Život nam je ušao u lijepu rutinu. Anđela provodi radno vrijeme u montaži, a ja se krećem na relaciji dva ureda – onog samotnog u kojem po cijele dane pišem knjigu u miru i tišini, i onog kojeg kolegice iz KEK-a dijele s drugim veselim kreativcima gdje dolazim na zajedničke ručkove. Nakon posla malo sporta i rekreacije, pa druženje s Anđelom, jedna epizoda neke serije prije spavanja i onda izjutra sve ispočetka. Veselimo se jeseni. Život je lijep.
Zašto donedavno nismo previše značaja pridavali emocijama, a danas su one glavna valuta kojom sve plaćamo i u kojoj sve mjerimo. Je li ljubav emocija?
Raznorazne bitke vode se u javnom prostoru, a skoro nikad ne nailazim na diskusiju o jednoj od osnovnih misterija postojanja. Budući da te rasprave ne dolaze do mene, ja tražim njih. Neki dan, vozeći prema Velebitu koji sam htio na brzaka popesti da se malo provjetrim od svega i slušajući pritom jedno predavanje, saznao sam nešto novo, ludo, što me navelo na razmišljanje…
Po meni, jedna od najboljih stvari koje imamo u Hrvatskoj su planinarska skloništa. Nalaze se u najljepšim i najzabačenim dijelovima Hrvatske, a funkcioniraju na principu solidarnosti, dakle boravak u njima je besplatan. Anđela i ja posjetili smo najnovije otvoreno sklonište na Bijelim stijenama, malo arhitektonsko remek djelo – a u ovom blogu donosim priče o sedam meni najdražih skloništa, kao i neke korisne sitnice ako ih želite posjetiti…
Jeste li ikad primijetili da je bolje imati više opcija nego samo jednu, ali i da ako imate previše opcija, da to nije dobro, da vas paralizira i dovodi do neodlučnosti. Zvuči očito. Zvuči očito jer samo najbolje i najpostojanije teorije zvuče očito. Ovu teoriju o „paradoksu izbora“ postavio je američki ekonomist i psiholog Barry Schwartz, a mi smo ga intervjuirali jer nas zanima kakve to ima implikacije na ljubavne odnose širom svijeta.
U prirodi ne postoje binarni kodovi dobro-loše, normalno-nenormalno, sve je u nijansama. U prirodi ne postoje ni pravi kutevi. Mi smo sve izgradili u pravim kutevima, mi smo uveli binarne kategorije jer nam je tako praktičnije funkcionirati. Mi pregovaramo i raspravljamo o tome što je pravo a što krivo. Često se i sukobljavamo i ratujemo zbog toga. Ali samo zato i prosperiramo. U prilog toj raspravi želim iznijeti svoj stav o pobačaju koji ne odgovara ni onima s lijeva ni onima s desna. U prilog toj raspravi poslužit će nam inspirativna priča Marcela i Zulme koje smo intervjuirali u Boliviji.
U novom blogu članovima KEK-a otkrivam neke novosti oko stvaranja nove knjige. Ovaj put pritom ne mislim na knjigu samo kao na tekst, nego i na knjigu kao cjelinu, kao materijalni objekt, proizvod. Pričam i o prijevodu, prodaji na vanjska tržišta, elektronskim izdanjima, a između ostalog, pokazujem i prve radne verzije naslovnice! 🙂
Posljednjih dana puno mislim na Deboru i Alexandera, jedan divan par koji smo intervjuirali u Rio de Janeiru. Njihova me se priča dojmila još tada kad smo je čuli i snimili. Počela je kao akcijski triler, bila je puna velikih izazova i obrata, ali njih dvoje sve su bitke pobijedili zahvaljujući snažnoj vjeri u ljubav…