Neću se baviti Will Smithom, to što je napravio je glupo i krivo, ali pokrenulo je zanimljivu raspravu o nasilju. Treba li nasilje uvijek osuditi? Nekad sam bio gorljiv zagovornik nenasilne borbe. Do te mjere da sam jednom prilikom skinsima koji su me napali uzvratio gandijevskim nenasiljem. No jedan događaj na jednom od mojih najekstremnijih putovanja promijenio je moj stav o nasilju. Taj događaj je ujedno i nešto najopasnije što mi se ikad dogodilo…
Kako se pokušavamo probiti u stranoj zemlji u kojoj smo nepoznati, i kako pokušavamo pogurati naš projekt „Ljubav oko svijeta“ na svjetsku scenu…
Ponekad su najbolje lekcije one do kojih sami dođemo. Ovu krilaticu nisam nigdje čuo ili preuzeo (barem se nadam), nego sam je sâm skovao: „Računaj na čuda!“. Često je zaboravljam, ali se uvijek iznova podsjećam na nju i uvijek mi dobro dođe. Ponekad je i presudna!
Ne volim najavljivati budućnost, jer u mojim rukama nije ništa do li planova i snova, ali sad kad je karta kupljena i dozvola dobivena, rado ću podijeliti tu informaciju ponajprije s članovima KEK-a: Za mjesec i pol, početkom lipnja, idem na ekspediciju na jednu daleku, visoku planinu!
Prvi put otkad smo završili stvaranje knjige i filma „Ljubav oko svijeta“ uzeo sam kameru u ruke i pofotkao jedan par. I to još kakav! Par heroja koji svojim djelovanjem pomiču granice tolerancije i inkluzije! Ivo i Mladen prvi su gej par u Hrvatskoj koji su se uspjeli izboriti za udomljavanje djece, a sada se legalno bore protiv diskriminacije i kad je riječ o posvajanju…
Krenuo sam s predavanjem „Ljubav oko svijeta“ koje sam uz pomoć još par suradnika slagao više od mjesec dana. Uz knjigu i film, multimedijalno predavanje je još jedan oblik storytellinga koji mi je jako važan. Pokušavao sam ga složiti da bude poput „dokumentaraca uživo“, dinamično i višedimenzionalno, a jako mi je važno da bude i edukativno, inspirativno, da šalje pozitivnu poruku…
Na prvu mi se čini kao da nije moja tema, ali toliko vremena provodim razmišljajući o hrani, diskutirajući o njoj, pripremajući i konzumirajući je, isprobavajući razne režime, da želim jedan blog posvetiti tome da opišem svoj stav o hrani, što jedem, što izbjegavam i što mislim koliko je ili nije važno ono što unosimo u sebe…
Nagrađivana knjiga Želimira Periša: „Mladenka Kostonoga“, nešto je najbolje što sam pročitao posljednjih godina. Maestralno djelo koje u sebi sadrži sve što tražim od književnosti. Možda najbolje djelo napisano u našem jeziku ovog stoljeća. Autor koji stoji iza nje, podjednako je zanimljiv. Imao sam čast upoznati ga i porazgovarati s njim…
Na putu za Švicarsku, gdje se na jednom filmskom festivalu prikazuje naš film, htjeli smo provesti par dana u Alpama. Plan je bio otkrivati neke nove planinske krajolike švicarskih ili talijanskih Alpa, no budući da je tamo vrijeme bilo loše, a u Sloveniji dobro, odlučili smo se za dobro poznatu i provjerenu varijantu: Triglavski nacionalni park….
“Život je konstantno prepakiravanje”, kaže jedna stara putnička. I doista, konstantno nešto zapakiravam ili raspakiravam. Ali kad se ide na veći, zahtjevniji put, onda je priprema i pakiranje ključna stvar i pravo umijeće. Budući da je ekspedicija na Denali unguided i unsupported, sve što mi treba za 2-3 tjedna života na velikoj, hladnoj planini moram spakirati u jedan ruksak i jedne male sanjke…“