fbpx

Nedjelja je dan za Bacha, kako doma tako i ovdje. Bachove sakralne kantate ne pašu mi nikad van nedjelje, a u nedjelju mi ništa ne paše tako dobro kao to.

Kad god smo u posljednjih godinu dana, nedjeljom u našem malom skromnom i sretnom domu u Zagrebu, Bachove kantate odzvanjaju jutrom. Ja se obično probudim par sati prije Anđele. Ne mogu spavati duže od šest sati, sve da je najveći praznik na svijetu, a ja da sam dan prije preorao pola Zemlje. Napravim jogu i izmeditiram u tišini. To uspijevam napraviti uglavnom samo u tim zagrebačkim nedjeljama. Onda pustim Bacha i počnem pripremati doručak. Dotad se Anđela već probudi, pa jedemo zajedno i potom uživamo u mirnom jutru, primimo se knjige ili razgovora, a kantate i dalje brinu za svečanu, nedjeljnu atmosferu. Jedino mi to zapravo nedostaje. Anđela i naš mirni, sretni dom.

Odlučio sam i na ekspediciji nedjelju ostaviti za Bacha i tišinu. Drugih dana slušam svašta. Nekoliko prijatelja snimili su mi vrhunske kompilacije, a i ja sam si napravio svoje liste. Slušam i razne podcaste i predavanja i audio knjige. Ostavim svaki dan i par sati za tišinu. Ali nedjeljom otprilike pola vremena dok hodam slušam Bacha, a drugu polovicu pokušavam slušati ovu čarobnu tišinu. Danas je prošla treća takva nedjelja. U ovom začudnom svijetu u kojem svaki dan prolazim kroz isti prostor i jedan dan po svemu nalikuje drugom, ova fora s posebnom nedjeljnom muzikom dala mi je zapravo nešto što nisam očekivao – osjećaj za protok tjedana. Evo prošla je i treća nedjelja, a bit će ih još valjda četiri do cilja. Dobro mi to zvuči.

A što se tiče te slike iz zagrebačkog doma  koja mi nedostaje i koju na neki način oživljavam ovim nedjeljnim ritualom… Mislim da ne bih znao toliko cijeniti dom, našu malu obitelj i mir nedjeljnog jutra, da nemam ovaj kontrapunkt. Ono je sreća. Ovo je trening za sreću. Dok hodam prema Južnom polu i vučem sanjke po ledu kao Sizif i slušam Bacha koji me prebacuje u zagrebački dom, nastojim ne biti nostalgičan, patetičan i cmoljav – iako mi se i to omakne – nego si mislim: ta sreća vrijedi tek ako se zasluži. A ovi koraci me vode prema njoj.

Komentari su zatvoreni.

Dnevnik Ljubavi oko svijeta

Svaki tjedan pišemo zanimljive blogove sa našeg puta oko svijeta.

Prijavi se na newsletter

Prati nas na društvenim mrežama

Od Norveške do Antarktike i od Južne Amerike do Japana, objavljujemo zanimljive tekstove, reportaže i fotke. Budi uvijek u toku i ne propusti novosti iz svijeta ekspedicionizma i kulture.