Trudim se u životu izbjegavati kukanje i cmizdrenje jer dobro znam da kad sam u tom raspoloženju, nisam dobro i ništa mi ne uspijeva. Da namjerno ne razmišljam pozitivno, ništa ne bih napravio u životu. Ipak ponekad upadnem u to tmurno, toksično stanje, ali znam kako se iščupati i tad mi se odmah sve krene poslagivati onako kako ja želim…
Ponekad napišem pjesmu. Bez plana, bez cilja, bez projekta. Samo tako nešto dođe, prođe kroz mene, prevede se na papir. U ovom blogu donosim vam nekoliko mojih pjesama koje su nastale u zadnjih par godina.
Anđela i ja krenuli smo na bračnu psihoterapiju! Zvuči grozno samo to izreći, jer u našem društvu ljudi percipiraju psihoterapiju kao pokušaj rješavanja teških problema i patologija. Ali ne brinite, ne raspadamo se. Naprotiv, odlučili smo koristiti psihoterapiju kao jedan od alata za rad na sebi, na našem odnosu, na poboljšanju života; kao mentalni trening za postizanje zajedničkih ciljeva. I jako nam se sviđa kako je krenulo…
Pitanja s kojima se najčešće susrećem svaki put kad dođem do kraja velikog projekta na kojem radim je – Što dalje? Što je sljedeće? Kakvi su planovi? Nerado javno pričam o planovima za budućnost. Ali moji blogovi nisu javni, jer su zaključani samo za članove KEK-a, s kojima rado dijelim stvari koje nisu za javnost…
Donedavno smo mi intervjuirali parove širem svijeta, a sada ja svakodnevno odgovaram na intervjue raznih medija. U novom blogu pišem o tome kako je biti s druge strane mikrofona i odgovaram na neka od najoriginalnijih pitanja koja su mi postavljena, i o kojima nisam još pričao u javnosti.
Pakao naših međusobnih razlika u društvu uspijevamo istrpjeti i preživjeti zahvaljujući tome što neprestano pregovaramo oko zajedničkih vrijednosti i dogovaramo koje su one univerzalne koje želimo slijediti. Najviši ugovor svakog društva je ustav. Možda ne bi bilo loše da i svatko od nas napiše svoj vlastiti ustav. Možda bi nam to pomoglo prevladati onaj pakao proturječja i kaosa koji se odvija unutar svakoga od nas…
Neki ljudi mogu reći da ne vole politiku, ali čak i s takvim stavom, politična su bića. Njihov je politički stav prepuštanje drugima da upravljaju njihovom sudbinom. Čovjek koji živi u društvu je htio-nehtio politično biće. Ja radije biram boriti se za svoju sudbinu. Zato, evo što mislim o politici…
Knjiga je već skoro četiri mjeseca vani, i totalno rastura. Primio sam dosad stotine raznih osvrta i svi su pozitivni. Ipak, sumnjam da je baš savršena. Mora i ona imat svoje slabe točke. Evo jedne za koju samo čekam da je se kritičari dohvate… 🙂
IMAMO NOVU KUĆU NA KOTAČIMA! Nakon višemjesečnog pretraživanja oglasa i traženja kombija-kampera – napokon smo se odlučili. Izabrali smo kombi s kojim ćemo putovati narednih godina. A našeg starog žuću dat ćemo u prodaju…
Upravo smo se vratili s jubilarnog desetog po redu Hrvatskog festivala putnika. Drago mi je što gostujem na njemu još od prvog, pa čak i ranije, još od nultog izdanja. Drago mi je pratiti kako festival raste i razvija se. Zahvaljujući tom festivalu Šibenik se svakako prometnuo u sam vrh hrvatske suvremene putničke kulture…