Zaljubljujemo li se, dakle, u ljude koje smatramo posebnima, zato da bismo se i sami osjećali posebnima? Precth piše: „Tko se osjeća voljeno, osjeća da mu je porasla vrijednost. Osjeća se onoliko posebnim koliko je poseban drugoj osobi. Stoga je jedno od najvažnijih očekivanja u ljubavi: ‘Učini da se osjećam posebnim!’“
Rikša optočena srebrnom folijom tromo je kroz mnoštvo pronosila velike zvučnike iz kojih je treštala razorna muzika. Nekoliko žena u svečanim sarijima nosile su velike plinske svjetiljke na glavama. Dvadesetak muškaraca raskalašeno je plesalo oko pretjerano ukrašenog albino konja. A na konju je mirno sjedio mladoženja…
Indija nam je priredila doček. Prožvakala nas je, preplavila nas raznim neugodama, razboljela nas je, šokirala nas je, a onda, kad smo je već počeli proklinjati, počela nam se otvarati. Prosula je pred nas svoje bisere: priče i slike…
Poliginija, društvena praksa kada muškarac ima više žena, prakticira se u više od 60% društava na svijetu. Poliandrija, pak, običaj da jedna žena ima više muškaraca, prisutna je u manje od 1% svjetskih kultura. Od začetka našeg projekta želio sam da pokušamo pronaći i dokumentirati poliandriju ali znao sam i da neće biti lako to naći.
Krishna Sitaram Baskar pripadao je najvišoj kasti brahmina ali sudbina mu je podmetnula nogu kada je upoznao Pooju, mladu curu iz najniže kaste dalita. Nije im trebalo dugo da se zaljube. Bili su dovoljno mladi, ludi i odvažni da odluče slijediti svoje srce i ići protiv svih, ali nisu ni znali kakve ih sve nevolje čekaju…
Putovati i raditi, zvuči idealno, utopijski, barem meni. Ali spojiti to dvoje, biti s osobom koju voliš 24/7, svaki dan u novim situacijama, nije tako lagano i bezazleno kao što se čini. Prva tri mjeseca putovanja bila su iznimno naporna i zato smo odlučili stisnuti pauzu i otići na Maldive. Ali ne da bismo ležali na plaži po cijele dane, nego da…
Kako je moguće da Maldivi imaju najveću stopu razvoda na svijetu? Kako je moguće da stanovnici rajskih otoka na koje novovjenčani parovi širom svijeta dolaze slaviti svoju ljubav, češće od svih naroda na svijetu raskidaju svoje saveze? Kako je to moguće, tim više, što su Maldivi zapravo podosta konzervativna islamska zemlja? Odgovore na ta pitanja tražili smo za vrijeme naših desetak dana boravka u tom raju…
„Danas šest posto ljudi živi u tiesese brakovima“ kaže nam Sadama. Šest čudimo se? Samo? „Ne šest. Šezdeset“, ispravlja se. Šezdeset? Tako puno? Ozbiljno? Ali… što smo očekivali? Prevalili smo ogroman put do udaljenog jezera Lugu, na granici Yunana i Sichuana, nedaleko granice s Tibetom i Mianmarom da bismo pronašli jedan od najtradicionalnijih manjinskih naroda Kine koji formiraju odnose između muškaraca i žena na jedinstven način. Je li imalo smisla?…
Kinezi mi se nisu baš svidjeli za vrijeme moja prva dva posjeta Kini. Da budem iskren, narodi Dalekog istoka činili su mi se poput vanzemaljaca. Lako sam se povezivao s Afrikancima, Latinosima ili Arapima, ali s Kinezima, Korejcima ili Japancima nikako. Međutim bilo je to davno, kad sam tek počinjao putovati. Tada nisam još bio naučio neke jednostavne ali bitne stvari poput toga da većina nerazumijevanja između kultura proizlazi iz puke jezične barijere. Kad bi ljudi samo mogli međusobno razgovarati, vidjeli bi da ih puno više toga spaja nego razdvaja. Kad bismo mi bar razumjeli što su nam Zhou Jie (26) i Yi Hang (25) u Chengdu ispričali u kameru, tko zna što bismo sve saznali…
Tatsuo i Michiko Imai samo su se pogledali zbunjeno. „Ne znam što je to“, šapnula mu je ona. „Romantika? Ne znam ni ja…“ odvratio je on njoj. Može se činiti nerazborito od nas što smo japanski par koji je u braku 67 godina pitali što je za njih romantika, ali ponekad kad postavljamo pitanja ne očekujemo na njih odgovor. I odsustvo odgovora nam nešto govori na našem putu da probamo to shvatiti. Posebno u zemljama poput Japana gdje je romantika riječ uvedena nedavno iz engleskog jezika. No je li i koncept romantične ljubavi uveden iz zapadne kulture ili je postojao tamo i prije?…