Zašto su antropolozi od kad je antropologije tražili plemena koja nisu izmijenjena nadolazećim novim svijetom i potom odlazili do njih i proučavali ih? Zato što su im ta plemena pružala pogled na čovjeka i ljudsko društvo prošlosti. Pogled u naše korijene. Zato smo i mi otišli u Amazonu i pokušali pronaći što tradicionalnije pleme. Da vidimo što oni, naši davni preci, imaju za reći o ljubavi. I saznali smo svašta!…
Iznenadna smrt Anđelinog oca naprasno je prekinula naše putovanje. Osjećam želju i potrebu napisati vam bar nešto, obavijestiti vas što se događa, bez puno filozofije, bez puno poezije, bez retka o ljubavi…
Ima li ljubavi u životinjskom svijetu? Vrti li se kod životinja sve oko razmnožavanja ili i kod njih ima emocija? Jesmo li i mi zaista samo sisavci te se i kod nas manje-više sve svodi na prokreaciju, ili je ljubav neka nova evolucijska vrijednost koja nas može odvesti u neke nove dimenzije postojanja?
Okruženost spektakularnom afričkom divljinom navela me da se pitam po čemu smo mi ljudi zapravo različiti od životinja, a mir prirode naveo me da razmislim što sam dosad naučio o ljubavi kod homo sapiensa…
Hodajući kroz predgrađe Lusake, glavnog grada Zambije – jedan me dojam snažno obuzimao. Kućice bez temelja u ulicama bez plana, meso bez frižidera, televizori bez struje, trbusi bez zaliha, ljudi bez… Posvuda ljudi… Žene u šarenim maramama koje prodaju po nekoliko rajčica ili banana uz cestu i nose na glavi kanistere pune vode od bunara do doma, muškarci u prevelikim košuljama, na izvoženim biciklima, djeca koja se penju po drveću, guraju svoje ručno napravljene igračke po prašini i nabijaju ručno napravljene lopte po klimavim limenim zidovima… cika, smijeh, pogledi, šaptanja… To je ta stara dobra Afrika…
Kad sam prije šest godina bio prvi put u Keniji, radio sam priču o Masai vjenčanju. Pratio sam mladoženju Shuela, kako ide po svoju drugu ženu Naloteshu, u njeno selo, kako pregovara s njenim ocem za njenu ruku i kako je odvodi jednom zauvijek. Pratio sam i Naloteshu, kako u šesnaestoj godini svog života, odjednom, naprasno napušta sve što je dotad poznavala i odlazi u novi život s čovjekom kojeg je taj dan upoznala. Što zbog iznimne fotogeničnosti Masai kulture, što zbog intimnog dokumentarnog uvida u važan ritual prijelaza dvoje ljudi, a što zbog nadahnuća koje sam osjećao kad sam pisao tu priču, to mi je jedna od najdražih reportaža koje sam ikad napisao. Sada, šest godina kasnije, ponovo u Keniji, odlučili smo potražiti Shuela i Naloteshu…
Sad znamo. Kad nas nakon ovog ogromnog putovanja pitaju „Gdje je bilo najteže?“, odgovor će biti – U Čadu! Nigdje se nismo toliko namučili da pronađemo ono što smo tražili. A tražili smo samo jednu stvar. Jedan od najfascinantnijih tradicionalnih festivala na svijetu – Gerewol – na kojem se krajem kišne sezone okupljaju Wodaabe nomadi. Festival je to na kojem se muškarci šminkaju i plešu, a žene ih promatraju i biraju – nekog za brak, a nekog za kratkotrajnu predbračnu ili izvanbračnu avanturu. I… je li se isplatilo? Čitajte dalje pa recite vi nama… 🙂
Možemo li se ikada osloboditi terora naše vlastite subjektivnosti? Francuski filozof Alain Badiou tvrdi da samo kroz ljubav možemo u potpunosti sagledati stvarnost iz perspektive Drugoga. A par koji smo intervjuirali u Kostariki to nam je potvrdio svojim primjerom…
Stižemo u Ameriku trijumfalno, u meku našeg zapadnog svijeta i modernosti, kao hodočasnici koji su nakon dugog puta stigli u „Obećanu Zemlju“, kao lutalice praznih džepova koji su banuli na neki domjenak ali ne mogu se probiti do stola s hranom. Ne znamo kako ćemo ovo isfurati do kraja, nestaje nam goriva. Ali ne brinemo se previše… Ako se po jutru dan poznaje, mi ćemo se zauvijek voljeti. I nikad nećemo imati dovoljno goriva za naše snove. Ali ćemo ih ipak sve ostvariti!
Twisp je malo genijalno mjesto u kojem se aklimatiziramo na veliku i svakakvu Ameriku u društvu dragih prijatelja. Twisp je brižljivo čuvana tajna američkog sjeverozapada. Hipiji, zanimljivi freakovi i umjetnici sa svih strana SAD-a naseljavaju se ovdje već nekoliko desetljeća. Neke od njih smo intervjuirali i pitali što misle o ljubavi. Priče koje smo dobili čine mi se vrlo zanimljive, i vrlo progresivne…
Nedavno smo sreli jednog mog starog prijatelja, Amera, kojeg nisam vidio skoro 20 godina i upali u zanimljiv razgovor. Pitao nas je što nas je privuklo jedno drugom. Zašto se volimo. To nas je potaklo da u ovom blogu pišemo o tome zašto smo izabrali jedno drugo. Ja ću pisati o tome kako vidim Anđelu, a ona kako vidi mene…