Ja ne mogu zamisliti puno veću sreću od ove: probuditi se u kombiju/kamperu pored žene koju volim, na 2200 metara visine u Dolomitima, napraviti i pojesti fini doručak pa iščilat malo uz čaj sa spektakularnim pogledom na najljepše planine na svijetu, zatim sve što mi treba za uzbudljiv dan na svježem zraku natrpat u mali ruksak, i krenut s Anđelom u avanturu pomicanja granica, njenih granica…
Jednom davno proveo sam tjedan dana robinzonski na udaljenom otočiću Francuske Polinezije. Ribar koji nas je poveo do otoka stao je u laguni i zaronio s puškom na koraljni greben na 20 metara dubine. Čim je ulovio prvu ribu počeli su se oko njega skupljat morski psi. Odlučio sam da je to trenutak da se suočim sa svojim manijakalnim strahom od morskih pasa, skočio sam u vodu i zaronio prema njima…
Krenuli smo! S malo zakašnjenja i umorni ali sretni što je napokon počelo. Produkcijski rollercoster se zarolao. Sad je na nama samo da igramo najbolje što znamo, a što će ispast iz svega toga, vidjet ćemo. Idemo u nepoznato, idemo u osvajanje nove zemlje, napadamo većega i jačega od nas. Neće biti lako, ali teže bi bilo samo – uopće ni ne probati! No guts, no glory.
Taman kad smo odlazili na put, stigao je poštar s pismom. Rukom pisan odgovor sir Davida Attenbourougha! Wow! Već sam tad osjetio da će biti uzbudljivo, da smo zajahali roller-coster koji vozi za negdje između ništavila i svemira. Dokle ćemo dobaciti, nemamo pojma. Puno toga ovisit će o PR-u koji generiramo. Ali lansiranje je krenulo. Letimo.
„Deeply Touching“ – Total Film
„Beautifully shot and seamlessly edited“ – The Guardian
„Gorgeous footage… heartbreaking“ – The Times
„Fascinating and insightful“ – Morning star
Nije loše za prvi tjedan službenog objavljivanja filma na teritoriju Ujedinjenog Kraljevstva…
Još od kad smo počeli planirati turneju po UK, ponajviše smo se veselili Škotskoj. Ostavili smo si u programu rupu za putovanje po Škotskoj i jedva dočekali te dane da se našim kombijem kamperom uputimo na sjever…
Otkad smo prije godinu i pol nabavili naš kombi-kamper iliti Lovemobile Ljubo, prošli smo s njim 32 000 kilometara u 12 država i proživjeli u njemu oko 8 mjeseci. Sad možemo reći da smo se upoznali. Početna zaljubljenost polako ali sigurno prerasta u dugoročnu ljubav. Nismo se navikli i zasitili, nego iz dana u dan sve više i više guštamo u njemu i u takvom životu, u tom modernom, komotnom nomadluku…
Naša turneja po Velikoj Britaniji i Irskoj približila se polovici. Sad već imamo dovoljno povratnih informacija da možemo izvoditi neke zaključke: kako ide, kako britanska publika prihvaća našu priču, kako napreduje naš plan da priču prelijemo u svijet, i kako smo mi zadovoljni sa svime, mislimo li da je turneja zasad uspješna, i što je uopće uspjeh…
“Poznata jezerska pokrajina dočekala nas je zavijena u jesenje ruho. Teško sivilo spustilo se s nebesa nad sav krajolik i odašiljalo snažnu poruku da nema namjeru nigdje otići. Posve je progutalo gola brda i kišom natopljene vrištine koje se izdižu iznad svih dolina. Ali u dolinama je, ispod oblaka, ostalo nešto prostora za poglede. U nježnim dolinama okupanim žarkim jesenskim bojama krio se zaklon ne samo od vjetrova koji nemilosrdno pušu u visinama, nego možda i od onih drugih puno težih, jačih i zlokobnijih vjetrova koji nemilosrdno pušu cijelim svijetom…
Na putu smo, puno se vozimo, a generalno se trudimo naše vrijeme što bolje iskoristiti, pa u vožnji ponekad slušamo podcaste. Naišli smo tako na podcast „The Diary of a CEO“, koji unatoč glupom imenu ima poneke zanimljive goste, za koje prije nismo znali, a učinili su nam se zanimljivi…